Životna sredina u Bosni i Hercegovini

Internet stranica o životnoj sredini/okolišu u BiH i učešću/sudjelovanju javnosti u donošenju odluka

NE izgradnji mini hidrocentrala u Bosni i Hercegovini

Autor: Mirjana Tesanović

Da je voda izvor života, znamo svi, ali se rijetko pitamo šta to zaista znači. A trebalo bi, jer ono što se dešava sa prirodnim bogatstvima u Bosni i Hercegovini, posebno njenim rijekama, može se bez pretjerivanja nazvati atakom na život.

Ukupna riječna mreža Bosne i Hercegovine je oko 4000 km. Država nema energetsku strategiju, odnosno, ima netransparentno urađenu okvirnu energetsku strategiju, a planirana je izgradnja preko 300 mini hidrocentrala na 244 rijeke što praktično znači da bi na svakih 15 kilometara rijeke postojala jedna brana. Izgradnju mini hidrocentrala političari predstavljaju kao veliki napredak, a građane i ekološka udruženja koji se bore za očuvanje rijeka kao “protivnike napretka”. Međutim, radi se o razumnoj i stvarnoj mjeri onoga što napredak jeste. Trebaju nam i struja i voda, ali ne jedno nauštrb drugog.

Radna mjesta i ostale laži

Jedan od najačih aduta investitora bila su nova radna mjesta. Naravno, građanima je servirana ta priča, ali posao izvođača radova dobijaju firme koje su u vlasništvu srodnika investitora, pa su građevinci imali posla neko vrijeme, ali na mini hidrocentralama (MHC) koje su već u pogonu nećete zateći radnike. Sve je automatizovano, a od lokalnog stanovništva sa kojim sam tokom sedmodnevnog obilaska mjesta gdje se grade ili su izgrađene MHC sam saznala kako jedan čuvar nadgleda rad tri do četiri mini hidrocentrale.

Na objektima su postavljeni senzori, koji reaguju čim se neko objektu približi i počnu puštati vodu u skoro suho korito. Kod izgradnje mini hidrocentrala investitor je obavezan da izgradi riblje staze kojima bi ribe mogle da putuju u gornje tokove rijeka gdje se mrijeste. Ove staze su izgrađene, no ili su previsoke da bi ih ribe mogle savladati ili zatvorene kako se i to malo vode ne bi gubilo.

Onda su investitori promijenili priču. Više ne pominju nova radna mjesta već kao dodatak MHC rasvjetu i šetališta uz rijeke lokalnom stanovništvu. Možda bi na nekim mjestima rasvjeta i šetališta dobro došli, ali to lokalnom stanovništvu na mjestima gdje se grade MHC nije prioritet, pogotovo ne kada su u pitanju rijeke. Pored toga, ostalo je nedorečeno ko će dalje da održava rasvjetu i šetališta.

Na rijekama kao što je Kruščica, za koju se već više od godinu dana bori lokalno stanovništvo, izgrađen je krajem šezdesetih godina vodovod kojim se napajaju opština Vitez i veći dio opštine Zenica. Prilikom izgradnje vodovoda režim vode je već bio na svom biološkom minimumu. Posljedice izgradnje mini hidrocentrale za ovo područje bile bi katastrofalne.

Profit, prirodna bogatstva i javni interes

Mini hidrocentrale spadaju u obnovljive izvore energije, a pod ovim pojmom podrazumijevaju se pogoni s instaliranom snagom do 10 megavata. Investitor ostvaruje profit na tri načina.

Iako državi plaćaju koncesionu naknadu, država investitorima daje subvencije za izgradnju mini hidrocentrala. To je iznos koji je uračunat u račun za struju i koji plaćaju svi građani koji struju koriste. Na mjesečnom nivou čini se to kao neznatan iznos, ali na godišnjem nivou to su desetine miliona. Prihodi od koncesionih naknada za korištenje prirodnih resursa su nekoliko puta manji od subvencija koje se daju investitoru. Tako je investitor ostvario zaradu već u startu, praktično prije nego je MHC stavio u pogon.

Mini hidrocentrale, za razliku od vjetroelektrana ili solarnih elektrana, grade se od domaćeg materijala, betona, cijevi, armature... Izlišno je i govoriti kolike su tu mogućnosti za razne malverzacije koje donose profit, a veoma je ozbiljno i pitanje kvaliteta izgrađenih mini hidrocentrala.

Investitori su struju, kao povlašteni proizvođači iz obnovljivih izvora energije, prodavali domaćoj elektroprivredi, ali sada struju mogu da prodaju na slobodnom tržištu. Tako se desilo da je Italija imala potrebe za većom količinom struje koju je kupila od BiH, nakon čega je skoro presušilo Jablaničko jezero. Tek tu se ostvaruje ekstra profit. Investitori praktično mogu računati da su prodali svu količinu struje prije nego što je i proizvedu, bilo kao povlašteni proizvođači elektroprivredi, bilo na slobodnom tržištu. Znači, mi nekome koga nam predstavljaju kao investitora platimo da napravi hidrocentralu kako bismo mu onda plaćali podsticaj i struju koju nam prodaje. Jako unosan posao uz minimalne troškove, pa ne treba da nas čudi što je na nekim rijekama predviđena izgradnja nekoliko mini hidrocentrala.

Za mini hidrocentrale snage do 250 kW nije potrebna koncesija, potrebno je samo da investitor ima riješene imovinsko-pravne odnose, znači da je vlasnik zemljišta na kome gradi, te da dobije sve potrebne dozvole. To su privatne mini centrale, a prava i obaveze vlasnika jednake su onima koje imaju i vlasnici npr. porodične kuće. Radi se o veoma unosnom biznisu koji uz mala ulaganja donosi veliki profit.

Iako investitori tvrde da MHE ne zagađuju okolinu, ne utiču na vodotok niti na biljni i životinjski svijet, stvarnost je posve drugačija. Pored gore pomenutih ribljih staza i skoro suhih korita, cijevi koje su predviđene ili već ugrađene u neke mini hidrocentrale su tolikog razmjera da je i laiku jasno kako će pokupiti svu vodu iz rijeke. Posljedice po biljni i životinjski svijet već su vidljive, a osjeća ih i lokalno stanovništvo. Dodatni problem je predviđena izgradnja mini hidrocentrala u zaštićenim područjima ili onima koja su predviđena da budu zaštićena.  

Imamo običaj reći kako je voda ljudsko pravo, ali to nije baš posve tačna konstatacija. Voda je pravo svakog živog bića i bez nje ne bi bilo života. Ima li važnijeg razloga zbog koga bi rijeke trebalo da budu jedan od prioritetnih javnih interesa, a gospodarenje njima promišljeno, detaljno planirano, uz obaveznu konsultaciju struke, lokalne zajednice i svih drugih zainteresiranih.

Ekonomski i socijalni aspekt

Kako je već navedeno, investitori su u početku obećavali nova radna mjesta, ali već je izgrađeno dovoljno mini hidrocentrala da bi bilo posve jasno da od toga nema ništa. MHC su ekonomski isplative samo investitorima. Ne stoji ni tvrdnja političara kako imamo najjeftiniju struju, jer je cijena struje prilično ujednačena u svim državama zapadnog Balkana. Činjenica je da je nominalno dosta niža nego u zemljama Evropske unije, ali ako je uporedimo sa prosječnim platama onda sve izgleda mnogo drugačije.

Pitanje je i koliko dugo će cijena struje ostati kontrolisana, s obzirom da investitori više nisu obavezni da je prodaju elektroprivredi. Moglo bi se desiti da cijene značajno porastu tamo gdje lokalni moćnici nametnu monopol. To bi moglo predstavljati problem za mnoge privrednike, neku vrstu reketa. Slične pritiske na male i srednje privrednike, nakon kojih su i propadali, imali smo priliku da vidimo već dosta puta. Tako dolazi do još većeg socijalnog raslojavanja stanovništva.

Velike probleme imat će i poljoprivrednici što se već sada može vidjeti u donjem toku Neretve gdje je povećan salinitet rijeke.

Klimatske promjene

Poplave iz 2014. godine, suše i izrazito visoke temperature za ovo klimatsko područje jasan su pokazatelj da ni nas ne zaobilaze globalne klimatske promjene. Kakve to može imati posljedice, zaista je teško predvidjeti.

Rijeke su naše prirodno bogatstvo, a voda izvor života sveg živog svijeta. Ako dozvolimo da ih profit ukroti i potčini svojim potrebama, bojim se da će se skupa sa vodom u ogromne cijevi saliti i suverenitet ovog naroda, jer ko je vlasnik vode, vlasnik je i života, bukvalno.