Drugi stub Arhuske konvencije je zasnovan na konceptu učešća javnosti i izveden je iz Principa 10 Rio Deklaracije: Pitanja životne sredine/okoliša se najbolje rješavaju uz učešće svih zainteresovanih građana na određenim nivoima.

Koji su minimalni uslovi/uvjeti za učešće javnosti?

Ukratko, Konvencija nameće sljedeće osnovne uslove/uvjete javnim institucijama vlasti:
- da informiše javnost o procesu učešća javnosti,
- da uzme komentare u obzir i o tome obavijesti podnosioca komentara.

Učešće zahtijeva informisanost. Stoga je vrlo važno da se javnosti obezbijede i učine dostupnim precizne, tačne i pravovremene informacije. Rokovi za učešće javnosti moraju biti predviđeni u najranijoj mogućoj fazi, od samog početka prve faze procesa, kada su sve opcije još uvijek otvorene, a prema unaprijed utvrđenim rasporedom. Konačno, javne vlasti moraju uzeti u obzir rezultate učešća javnosti u procesu donošenja konačne odluke. Javnost mora biti obaviještena o načinu u kojoj mjeri su rezultati učešća javnosti uzeti u obzir. Ako se javno mišljenje ne uzme u obzir prilikom donošenja odluka, vlasti moraju objasniti razloge za to.

Ko ima koristi od prava na učešće?

Svi zainteresovani građani mogu učestvovati u procesu konsultacija. Nevladine organizacije koje se bave pitanjima životne sredine/okoliša su de-facto uključene u ovu ciljnu grupu po Konvenciji (Član 2.5).

Koji su različiti tipovi odluka koje pokriva Konvencija?

Postoje četiri tipa odluka koji se tiču prava na učešće javnosti:

1. Izdavanje dozvola za određene aktivnosti ili instalacije
   Ovaj česti oblik učešća javnosti se uglavnom provodio za izdavanje dozvola, kao što su okolinske/ekološke dozvole. To se primjenjuje kada se zahtijeva odobrenje za određene aktivnosti ili projekte koji proizlaze iz pojedinih sektora/djelatnosti za koje se smatra da sadrže visoko onečišćujuće tvari (hemijska industrija, energetika, otpad, itd.) ili mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu/okoliš. To omogućava javnosti da doprinese postupku donošenja odluka. Dva Člana Arhuske konvencije se bave ovim oblikom učešća javnosti:
   Član 6. Konvencije osigurava sljedeće mjere:
   · Informacije koje se odnose na izdavanje dozvola za ove aktivnosti ili projekti, moraju biti besplatno dostupni javnosti.
   · Nadležne vlasti također moraju informisati javnost o odlukama i moraju ih opravdati.
   · Žalbeni postupak je predviđen (Član 9,2 Konvencije).
   Član 6. bis, uveden u Konvenciji u obliku izmjena i dopuna u maju 2005 godine, posebno se bavi pitanjem odobrenja vezanih za GMO (genetski modifikovani organizmi).
2. Razvoj planova i programa u oblasti životne sredine/okoliša
   Član 7. Konvencije nudi javnosti mogućnost učešća u razvoju planova i programa. To se odnosi na alate uspostavljene od strane tijela javne organa nadležnog za organizaciju, u vremenu i prostoru, aktivnosti društva koje usko ili na daljinu utiču na životnu sredinu/okoliš ili životno okruženje. Na primjer: izrađeni planovi koji se odnose na prostorno planiranje ili strategiju zaštite životne sredine/okoliša u vezi, na primjer, borba protiv klimatskih promjena, upravljanja/gospodarenja otpadom, ili strategije za zaštitu prirode.
3. Razvoj politika životne sredine/okoliša
   Konvencija preporučuje da javne vlasti omoguće javnosti da učestvuje u razvoju politike životne sredine/okoliša (Član 7).
4. Priprema i izrada zakonskih propisa.
   U pripremi i izradi zakonskih propisa Konvencija prepoznaje ulogu javnosti. Član 8. daje na odgovornost javnim vlastima da sprovode potrebne aktivnosti za efektivno učešće javnosti. To se isto tako može odvijati preko predstavnika savjetodavnih tijela ili uključivanjem predstavnika udruženja koja se bave pitanjima životne sredine/okoliša u radne grupe za izradu politika.