Općina Banja Luka je iznenadila svoje građane kad su 2010. godine političari odlučili prodati javni park u centru grada za 2,2 miliona eura privatnom investitoru. Niko nije pitao ljude za njihovo mišljenje. Čak naprotiv: ljudi, su prethodno slali primjedbe na tek urađeni nacrt novog prostornog plana i zatražili su da se park sačuva i da se povede briga o njemu. Potpuno odrasla stabla su posječena a popularno šetalište i odmaralište su pretvoreni u gradilište.
Pripreme za gradnju zgrade Telekom kompanije Republike Srpske počele su u maju 2012. godine. Kao odgovor na to, lokalno stanovništvo je pokrenulo inicijativu „Park je naš“ te su odlučili pokazati moć. Prema zakonu, potrebno je provesti proceduru traženja dopuštenja da se organizuje okupljanje na javnom mjestu. Budući da su građani htjeli izbjeći birokratiju, a nisu htjeli prekršiti zakon, osmislili su originalan način protesta. Svaki dan, mirni „šetači“ okupljali su se u centru grada, ne smatrajući se demonstrantima po zakonu, ali su bili dovoljno upečatljivi izražavajući tako javno svoj stav. „Šetači“ su se nastavljali okupljati narednih sto dana, u rasponu od nekoliko stotina do tri hiljade ljudi. Peticiji koja je zahtijevajula javno objavljivanje projektne dokumentacije i ugovora između Banja Luke i Grand Trade - investitora - pridružilo se 6.000 ljudi. Inicijativa je imala više od 40.000 sljedbenika na Facebooku u vrhuncu protesta.
Osim protestnih šetnji, inicijativa građana je naglašavala nepravilnosti ugovora između grada i privatne kompanije, i nezakonitosti u dozvoli za gradnju 30.000 m2 poslovnih i stambenih prostora.
Policijske akcije protiv šetača
Građani su ponovo bili šokirani, kada je država po- čela demonstrirati moć nad njima. Specijalci i policija su spriječili ljude da marširaju prema državnim zgradama kao i da se okupljaju u bivšem parku, iako tokom „šetnji“ nikad nije bilo nasilja. Priča najbližeg susjeda parka, vlasnika automobilskog servisa, posebno je bolna. Gospodin Željko Vulić je ostao bez prilaznog puta do njegove porodične kuće i poslovnog objekta zbog ovog gradilišta. Uhapšen je kada je protestovao protiv uzurpacije njegove zemlje, zahtijevajući pravdu i vraćanje javnog puta. Sudovi ga do danas nisu prepoznali kao žrtvu despotizma niti je ostvario pravo na naknadu štete.
Moćnik u bijegu
Posjetioci Banja Luke još uvijek mogu naći dva žalosna podsjetnika nedavnog razvoja grada. Nasuprot bivšeg Picinog parka, samo je jedan od pet izvorno zaštićenih starih hrastova ostao na prostoru novog stambenog kompleksa: Tačnije, iako je mrtav, pokriven pletenim ukrasima, još uvijek se osvrće na neOpćina Banja Luka je iznenadila svoje građane kad su 2010. godine političari odlučili prodati javni park u centru grada za 2,2 miliona eura privatnom investitoru. Niko nije pitao ljude za njihovo mišljenje. Čak naprotiv: ljudi, su prethodno slali primjedbe na tek urađeni nacrt novog prostornog plana i zatražili su da se park sačuva i da se povede briga o njemu. Potpuno odrasla stabla su posječena a popularno šetalište i odmaralište su pretvoreni u gradilište. Pojavile su se čak i glasine da Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, namjerava oprati novac ilegalno zarađen u vrijeme rata tokom 90-ih i da ga nikakva sila ne može zaustaviti u njegovim namjerama. 52 dovršene betonske konstrukcije. Drugi podsjetnik je sama poslovna zgrada: prazna do danas, a njen vlasnik očajnički traži kome će je prodati.
Iako protesti nisu zaustavili gradnju, mobilizirali su hiljade građana. Inicijativa „Park je naš“ postepeno se transformisala u kolektivni pokret usmjeren na šire strukturne promjene, kao što su veća odgovornost vlasti, socijalne i ekonomske reforme. Dvije godine kasnije, pravda je konačno stigla u Banja Luku. Mile Radišić, vlasnik kompanije Grand Trade, je procesuiran i poslan u zatvor u junu 2014., na tri godine zatvorske kazne. Proglašen je krivim za manipulaciju cijenama, davanje lažnih podataka i zloupotrebu položaja. Radišić je od suda tražio odlaganje kazne dok ne završi gradnju. Sud je odbacio njegov zahtjev. Radišić je na kraju pobjegao iz zemlje, nekoliko dana prije nego što je trebao početi služiti kaznu.
Građani su osmislili originalnu formu vidljivih masovnih protesta. Kako bi se izbjeglo kršenje zakona, protestovali su šetnjom – za koju nije bila potrebna dozvola za okupljanje na javnom mjestu. Iako protesti i poduzete pravne radnje nisu spasile park, ojačale su civilno društvo. Zahvaljujući neumornom pritisku građana, počinitelji su napokon osuđeni. To daje nadu da se sličan slučaj više neće ponoviti.
"Činjenica da je zeleni park uništen predstavlja najmanji problem. Svima koji rade u državnim i privatnim institucijama, a koji su na početku činili veliku masu koja protestuje, bilo je naređeno da ne smiju prisustvovati šetnjama jer bi zbog toga mogli ostati bez posla. To je praktično pokazalo na koji način funkcioniše naša zemlja. Najvažnija poruka ovog slučaja je da je nekih pet stotina ljudi izgubilo strah od države i policije, nisu podlegli zastrašivanju, te su konačno počeli koristiti svoja prava.”
Tihomir Dakić, Centar za životnu sredinu
