Publikacija predstavlja dokaze koji pokazuju kako vlade određenih zemalja i državne vlasti zloupotrebljavaju način na koji je pandemija COVID-19 preusmjerila fokus javnosti, a kasnija izolacija oslabila mogućnost javne kontrole, sudjelovanja u protestima ili donošenju odluka. „Pored očiglednih zdravstvenih i ekonomskih utjecaja, globalna pandemija također je značajno pogodila životnu sredinu i ljudska prava što je zasad manje vidljivo,“ kaže Martin Skalský, predsjedavajući Arnikog centra za podršku građanima.
Publikaciju možete preuzeti OVDJE >>>
Takođe su neke privatne kompanije iskoristile pandemiju i nastavile sa aktivnostima štetnim po životnu sredinu. Termoelektrana u ukrajinskom gradu Dnipro radila je u dva bloka bez elektrofiltera, izričito kršeći svoj zaključak o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA). U Bosni i Hercegovini, kompanija Srbinjeputevi započela je izgradnju hidroelektrane bez ikakve dozvole. U Moldaviji je ilegalna sječa drveća postajala sve veća tokom vanrednog stanja koje je proglasio Parlament, pogoršavajući situaciju u zemlji sa ionako niskom pokrivenošću šumama.
Iako su se neka kršenja odnosila na pojedinačne slučajeve, druga pokazuju pokušaje sprovođenja sistemskog uništavanja. „U Jermeniji je novim zakonom ograničeno pružanje informacija, u Grčkoj je usvojen zakon koji slabi ekološke standarde, a češka vlada priprema novi Zakon o gradnji koji bi suzbio prava lokalnih samouprava, vlasnika imovine i konzervatora. Slovenija je usvojila amandmane na tri zakona kojim se većini građana oduzima pravo na izražavanje mišljenja u donošenju odluka,“ objašnjava Martin Skalský iz Arnike.
„U državama bivšeg sovjetskog bloka javno sudjelovanje u donošenju odluka i dalje se smatra pukom "nuspojavom" demokratizacije, koja je započela padom Gvozdene zavjese,“ piše u predgovoru nove studije Lukáš Pokorný, bivši član Ureda Arhuske konvencije. „Međutim, članstvo u EU samo je djelomično osiguranje od najgorih kršenja međunarodnog prava u području participacije. Zajedno s totalitarnim državama poput Bjelorusije, na listi kaznenih djela pojavljuju se razvijene i bogate države, poput Češke ili Slovenije,“ nastavlja Pokorný.
„U Bosni su mnogi projekti izgradnje hidrocentrala započeli sa građevinskim aktivnostima u martu 2020. godine, kada je BiH uvedena u izolaciju. Investitori koriste ovu situaciju za sprovođenje svojih projekata bez ikakvih dozvola ili sa samo nekim od njih. Inspekcije ne rade kako treba, jer nikada nisu ažurno kaznile investitore. Tužilaštvo također sporo reaguje budući da cijela istraga može potrajati dugo, dok investitori u tom vremenskom periodu nastavljaju sa aktivnostima izgradnje MHE i uništavanja prirode. Institucije u BiH neprestano zatvaraju oči pred takvim aktivnostima. Ljudi se sami suočavaju sa opisanim aktivnostima jer nemaju odgovarajuću podršku vlade,“ dopunjuje Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Aarhus centra Sarajevo.
Arnika ističe da opisani slučajevi predstavljaju kršenje međunarodne Aarhuske konvencije o okolišnoj demokratiji. Njegov Odbor za usklađenost izdao je Izjavu o primjeni Arhuske konvencije tokom pandemije COVID-19 i faze ekonomskog oporavka, utvrđujući: „čak i u slučaju krize kao što je pandemija COVID-19, obavezujuća prava utvrđena u Konvencija se ne mogu ograničiti ili smanjiti. U skladu s tim, stranke ne mogu opravdati bilo kakvo ograničenje prava iz Konvencije pozivanjem na pandemiju COVID-19 ili na potrebu brzog ekonomskog oporavka.“
