Pristup informacijama o ekološkim pitanjima, javno učešće u donošenju odluka i pristup nezavisnom pravosuđu; na zaštitu svih ovih prava obavezale su se vlade članica EU, zajedno sa zemljama kandidatkinjama i postsovjetskim državama. Međutim, prostor za civilno društvo i dalje se smanjuje u mnogim zemljama. Prema izvještajima iz sjene nevladinih organizacija, građani nisu u mogućnosti da dosegnu pravdu.
„U postsovjetskim zemljama i na zapadnom Balkanu, mnoga prava građana ostaju samo na papiru. Zakoni na papiru su često progresivni, ali u stvarnosti, državni organi kriju informacije i podatke, obeshrabruju javnost da učestvuje u donošenju odluka, a pravda je neizvršiva. Pravna zaštita u EU je mnogo jača, ali u nekim zemljama možemo primijetiti veliko oduzimanje prava građanima u zakonodavnim procedurama”, objašnjava Martin Skalsky, stručnjak za učešće javnosti iz udruženja „Arnika“, praške nevladine organizacije.
Da se situacija pogoršava, potvrđuje i podatak da 16 od 47 država nije objavilo svoje izvještaje o usklađivanju s odredbama Aarhuske konvencije za novije razdoblje (2018-2021) (5). Neki od izvještaja ocenjuju situaciju samo formalno i prikrivaju postojeća neriješena pitanja. Na predstojećem sastanku stranaka potpisnica trebalo bi da se podrže izvještaji o kršenju pravila od strane 13 zemalja i Evropske unije, koje je izradio Komitet za usklađivanje (6), i da se naloži državama da preduzmu neophodne mjere.
Izvještaji iz sjene pokazuju da se stvarnost često šokantno razlikuje od onoga što je tehnički zapisano u zakonima. Nevladine organizacije imaju širu sliku i iskustva iz rješavanja određenih slučajeva i u kontaktu su s lokalnim zajednicama, pa njihova evaluacija predstavlja sliku pitanja i poteškoća s kojima se obični građani suočavaju. Oni traže od vlada da održe obećanja i osiguraju demokratski prostor za građane u donošenju odluka u vezi s ekološkim pitanjima.
„Višegodišnja iskustva pokazuju da su kontrolni mehanizmi suviše slabi i da ih veliki broj država sistematski zaobilazi. Aarhuska konvencija bi trebala razmotriti kako ostvariti usklađivanje s pravilima ili kako efikasno djelovati protiv onih zemalja koje se dugoročno ne obaziru na pravila i krše ekološka prava”, predlaže Martin Skalsky.
Bilješke i detalji:
(1) Aarhuska konvencija, poznatija kao Konvencija o ekološkoj demokratiji, stupila je na snagu 30. oktobra 2001. godine. Potpisale su je zemlje Evrope, bivšeg Sovjetskog Saveza i Evropske unije, kao ugovorna strana. Nedavno je Gvineja Bisao postala prva potpisnica iz Afrike. Na osnovu primjera iz Aarhusa, zemlje Latinske Amerike nedavno su usvojile sličnu Escazu konvenciju. Aarhuska konvencija garantuje pravo na informacije o životnoj sredini, učešće javnosti u donošenju odluka, pristup pravdi, i zaštitu branioca životne sredine od progona. Više o Aarhuskoj konvenciji
(2) Izjave glavnih autora izvještaja iz sjene o provedbi Aarhuske konvencije:
Bjelorusija: „Bjelorusija je i dalje sistematski neusklađena s obavezama iz Aarhuske konvencije. Branioci okoline i nevladine organizacija su ozbiljno progonjeni i njihova situacija je sve gora. Svi koraci koje su preduzeli Ministarstvo za prirodne resurse i Centar Aarhus u proteklih nekoliko godina, radi promijene zakonodavstva i prakse, neće imati nikakvog smisla sve dok se progon ne zaustavi i dok se ne ostvare prava njegovih žrtava.“
Marina Dubina, nedavno zatvorena nevladina organizacije „Ecohome“
Bosna i Hercegovina: „Pod političkim i ekonomskim uticajima, primjena Aarhuske konvencije još uvijek kaska. Neznanje i nedostatak kapaciteta državnih službenika tijekom pružanja informacija, loša promocija procesa u kojima javnost može učestvovati, te odugovlačenje sudskog i administrativnog postupka, zajedno s nedostatkom koordinacije između općinskih, gradskih, kantonskih i entitetskih organa, samo su neke od smetnji koje se iz godine u godinu ponavljaju. Civilnom društvu su očajnički potrebni efikasni alati kako bi se i dalje borilo da sačuva ono čime se naša zemlja može ponositi – svoju prirodu i prirodne resurse.“
Ratko Pilipović, nezavisni advokat koji sarađuje s udruženjem „Koalicija za rijeke“
Hrvatska: „Iako se neki napredak može vidjeti u pristupu informacijama u ekološkim pitanjima, svjedoci smo očitog potpuno drugačijeg smjera u pristupu pravdi. Situacija je prilično ozbiljna, posebno u spornim odlukama koje donosi sama Vlada. Jasno je da je pred Hrvatskom dug put za provedbu Aarhuske konvencije zbog nedostatka političke volje."
Željka Leljak Gracin, Udruga „Zelena Akcija“
Češka: „U 2018. godini je pravo javnosti da učestvuje u postupku u osnovi ograničeno. Nevladine organizacije ne mogu učestvovati u većini procesa izdavanja dozvola, što dovodi do smanjenja njihove aktivnosti i u postupku u kojem imaju pravo da učestvuju. Učešće javnosti tako je gotovo isključivo omogućeno preko vlasnika susjednih nekretnina.“
Petra Humlickova, nezavisni advokat koji sarađuje s udruženjem „Arnika“
Grčka: „Dešava se često da nacionalni zakonodavac i administracija krše Konvenciju, uvodeći odredbe i prakse koje praktično čine Konvenciju neaktivnom. NVO naporno rade na otkrivanju, prikazivanju i kritiziranju takvih inicijativa, na pokretanju civilnog društva i na insistiranju na zavođenju neophodnih promjena. Ekološka je kriza, te je za Grčku sada od velike važnosti da okrene leđa kulturi tajnovitosti i tretiranja javnih konsultacija kao vremenski dugih i skupih, da otvori politiku podataka, prihvatljivo i ispravno učešće javnosti i adekvatne pravne lijekove u slučaju kršenja ekoloških prava.“
Anna Vafeiadou, WWF Grčka
Island: „Deset godina nakon što je Island ratificirao Aarhusku konvenciju, nevladine organizacije još uvijek nemaju pravni položaj na sudu - pristup pravdi je ograničen. Stečena prava u vezi s energijom, građevinarstvom i ribolovom osjećaju se ugroženo kroz jednaki pristup pravdi.“
Arni Finnsson, Asocijacija za očuvanje islandske prirode
Moldavija: „Proteklih deset godina životna sredina nije bila na listi prioriteta Vlade. Moldavija od 2014. godine nije podnijela niti jedan izvještaj o primjeni Aarhuske konvencije. Od 2015. godine Vlada nije odobrila nijedan dokument o politici s nacrtom rasporeda i konkretnih koraka za provedbu Konvencije. Nacrt Akcionog plana 2020-2022 tako je ostao samo puka namjera na papiru i nikada nije bio otvoren za javne konsultacije.“
Natalija Zamfir, udruženje čuvara rijeka „Eko-TIRAS“
Sjeverna Makedonija: „Provedba Aarhuske konvencije se ne prati sistematski. Javnost i relevantne organizacije civilnog društva nisu bile dovoljno konsultovane u pripremi vladinog izvještaja. Potrebna nam je procjena s konkretnim, relevantnim, svrsishodnim i motivišućim zaključcima koji će biti pokretačka snaga za poboljšanje situacije.“
Nataša Dokovska, Journalists for Human Rights
(3) Izvještaji iz sjene o ekološkoj demokratiji koji su pripremile nevladine organizacije.
(4) Sedma sjednica ugovornih strana, potpisnica Aarhuske konvencije – službena web stranica.
(5) Svaka zemlja - potpisnica Aarhuske konvencije u obavezi je da svake četiri godine pripremi izvještaj o stanju zakonodavstva, kao i o praktičnoj provedbi prava iz oblasti životnog okoliša/životne sredine. Izvještaji su dostupni ovdje.
(6) U slučaju da određena država prekrši principe ekološke demokratije postavljene u Aarhuskoj konvenciji, građani ili NVO mogu da podnesu žalbu Komitetu za usklađivanje. Svi slučajevi su dostupni ovdje.
