Čestice (PM10)

CAS

-

Prag ispuštanja

kolona 1A /u vazduh:
50 000 kg/god
kolona 1B / u vodu:
-
kolona 1C / u zemljište:
-
kolona 2/ prag za prenose zagađujućih materija izvan mjesta nastanka:
-
kolona 3 / prag proizvodnje, prerade ili korištenja:
-

Grupa

Kancerogene materije
Mutagene materije
Ostale hemikalije

Kratak pregled karakteristika

Prašinu (skraćenica PM – čestice prašine) predstavljaju sitne čestice manje od 10 mikrometara, koje imaju sposobnost slobodnog kretanja u atmosferi. Prirodnim putem, ove čestice dospjevaju u atmosferu tokom vulkanskih erupcija, požara, erozije tla ili iz mora. Antropogeni izvori uključuju nastajanje ovih čestica sagorijevanjem fosilnih goriva, u elektranama, spalionicama ili iz različitih vrsta industrije. Uticaj na ljudsko zdravlje prvenstveno zavisi od veličine čestice. Smatra se da što je manji promjer čestica, time štetnije efekte nose sa sobom. PM10 sasvim lako mogu da prodru i do donjih slojeva disajnih organa. U slučaju nano oblika ovih čestica, možemo da govorimo o prodiranju i do dijelova kardiovaskularnog sistema. Kraća izloženost dovodi do iritacije respiratornih organa, mnogo češće i do infekcija, a duža izloženost može da dovede do nastajanja većih respiratornih problema kao što je hronična opstruktivna bolest pluća ili rak.
Oblik i veličina čestica je različita. PM10 čestice sastoje se od kompleksne smjese različitih materija, uključujući čađ (ugljenik), sulfatne čestice, metale i neorganske soli kao što je morska so. PM10 može da se emituje sa bilo kakve površine izložene trenju.
Značajan doprinos je i pojava tzv.sekundarne prašine, vrtloženjem prašine koja već postoji (u rudarstvu, transportu, građevinarstvu). U prirodnom okruženju, postoji nekoliko izvora koji emituju PM10 kao što su svijeće, lakovi za kosu ili peći. Čestice prašine su danas veliki problem. Češka Republika se obavezala na smanjenje količine emisija PM10 u okviru Konvencije na dalekosežne prekogranične veze (CLRTAP).