Kakanj je industrijski grad koji se nalazi oko 40 km sjeveroistočno od Sarajeva. Velika termoelektrana na ugalj, nekoliko rudnika uglja i kamenoloma krečnjaka su u neposrednoj blizini. Rudnici su i površinski i podzemni, a proizvode ugalj za termoelektrane i za prodaju u cijeloj državi.

Bosna i Hercegovina je bila jedna od najzagađenijih republika bivše Jugoslavije i učestvovala je sa 32% u ukupnom zagađenju zraka. Najveći zagađivač je bila industrija, uključujući željezare u Zenici, Ilijašu i Varešu, termoelektrane u Kaknju, Tuzli, Ugljeviku i Gacku, hemijsku i koksnu industriju u Lukavcu, kao i tvornice cementa u Kaknju i Lukavcu.

Kakanj u centralnoj Bosni je grad od oko 40.000 stanovnika koji je nastao oko rudnika otvorenog 1902. godine. Život u gradu je veoma vezan za tešku industriju. Ova regija nudi poslovne mogućnosti u površinskim kopovima mrkog uglja, u fabrici cementa i termoelektrani. U termoelektrani se sagorijeva mrki ugalj, a u vlasništvu je državne energetske kompanije Elektroprivreda BiH. Ona opskrbljuje grad Kakanj toplotom, a šire područje električnom energijom.

Predmet slučaja je izgradnja mini hidroelektrana na rijeci Ugar i rijeci Ilomska gdje je uviđeno dosta nepravilnosti i nedostataka. Za ove slučajeve se ušlo sa zakašnjenjem u samu proceduru ali su se ipak pribavila dokumenta koja su izdata za samu izgradnju hidroelektrana. Za slučajeve, iako ne uključeni od početka, se pribavila određena dokumentacija koja se pokušava pratiti i ukazati nadležnima na propuste koji su načinjeni u izradi dokumentacije, izdavanju dozvola i samoj izgradnji hidrocentrala.

Cilj ovih radnji je ukazivanje nedostataka i neregularnosti pri samoj izgradnji minihidroelektrana na rijeci Ugar i Ilomska, posebno ističući stanovišta struke i zakona da se prilikom izgradnje nije obraćala pažnja na bitne činjenice, kao što su poštivanje mjera iz ekološke i građevinske dozvole.

MHE Novakovići

Koncesija za izgradnju male hidroelektrane „Novaković“ je izdana 2006. godine firmi „Elis inženjering“ d.o.o. Teslić koja nakon nekoliko aneksa ugovora prelazi u ruke firme „EHE“ d.o.o. Banja Luka i mijenja instalisanu snagu sa 2,5 MW na 4,9 MW. 

Iako su prilikom samog izvođenja građevinskih radova napravljene mnoge nepravilnosti u odnosu na ekološku dozvolu Regulatorna komisija za energetiku izdaje sertifikat na 5,77 MW u odnosu na to da su sva dokumenta izdana na malu hidrolektranu instalisane snage 4,7 MW.

U svim navedenim postupcima je bilo nepravilnosti kako u rokovima tako i u nepoštivanju dozvola i rješenja pri izgradnji, a kao što se da primjetiti da se i instalisana snaga povećala bez prethodne promjene koncesije i studije o uticaju na životnu sredinu. Centar za životnu sredinu i Udruženje za zaštitu prirode i prirodnih rezervata Kneževo je u više navrata tražilo da se preispitaju sva dokumenta u vezi sa hidroelektrranom „Novakovići“.

MHE Zapeće

Za hidrolektranu „Zapeće“ Centar za životnu sredinu je pokušao da ostvari poziciju umješača u postupku izdavanja dozvole za izgradnju ove hidroelektrane na rijeci Ugar koju izdaje Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske. Regulatorna komisija odbacije zahtjev uz obrazloženje da je postupak izdavanja dozvole završen 16.10.2014. godine te da je nesumnjivo da je zahtjev za sticanje umješača neblagovremen, budući da je ovaj postupak okončan.

Iako je hidrocentrala izgrađena i puštena u rad Centar za životnu sredinu još uvijek prikuplja informacije i dokumente, te traži nepravilnosti u postupku i izgradnji.

MHE Ilomska

Firma koja stoji iza ove hidrolektrane je „Eling Inžinjering“ d.o.o. Teslić koja je na kraju 2010. godine potpisala koncesioni ugovor za izgradnju male hidroelektrane 0,22 MW na rijeci Ilomskoj. Početkom 2014. godine aneksom koncesionog ugovora se dodaju određene izmjene u kojem stoji da je pravni subjekat „Eling male hidroelektrane“ i instalisana snaga se povećava na 4,8 MW što je 22 puta veća nego prvobitna.

Udruženje za zaštitu prirode i prirodnih rezervata Kneževo podnosi tužbu protiv rješenja izdanog od strane Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS. Tim rješenjem je data saglasnost za ekološku dozvolu „Eling male hidroelektrane“ d.o.o. Teslić. Sud je donio presudu u tužbi gdje se tužba uvažava i osporeni akt poništava.

Dokumentacija koja je izdavana za navedene tri hidroelektrane nije bila u skladu sa procedurama i zakonima. U više navrata prekršena su prva dva stuba Arhuske konvencije, a treći je primjenjen na primjeru hidroelektrane na rijeci Ilomskoj.

U ovim dokumentima i postupcima postavlja se pitanje kvaliteta izrađivača studija uticaja na životnu sredinu i rada nadležnih organa javne uprave. Rješenja i dozvole koje su izdate nisu implementirane u samoj izgradnji objekata i postrojenja, tako da se sa sudskim postupcima pokušava dovesti u stanje koje je propisano dozvolama i parametrima potrebnim za rad postrojenja takve prirode.

Predmet slučaja je izmjena dijela Regulacionog plana stambenog naselja Borik u svrhu gradnje pravoslavnog hrama sa pratećim objektom koji se dotiče prva dva stuba Arhuske konvencije. Slučaj se prati od trenutka kada je počeo postupak učešća javnosti objavljivanjem javnog uvida u Nacrt izmjene dijela regulacionog plana stambenog naselja Borik. Donošenjem Rješenja od strane Vrhovnog suda kojim se Građanska inicijativa ponovo vraća na odlučivanje na Skupštini Grada Banjaluka, ulazi se u treći stub - pristup pravdi. Inicijator slučaja, Centar za životnu sredinu, u primjeni oba stuba koristio je sve zakonom dozvoljene mogućnosti, od davanja komentara na Nacrt plana u posutpku učešća javnosti do korištenja pravnih lijekova pred nadležnim sudovima. Cilj ovih radnji je bio dokazati da postupak izmjene Regulacionog plana kojim bi se odobrila izgradnja pravoslavnog hrama sa pratećim objektom na javnoj zelenoj površini nije proveden u skladu sa propisima Republike Srpske, posebno ističući da je ona izazvala veliki otpor javnosti, te da nisu uzeti u obzir svi parametri prilikom njegove izrade i da je izrađen u suprotnosti sa pojedinim Zakonima.

Dana 3.4.2015. godine Skupština grada Banja Luka usvaja Odluku o upućivanju na javni uvid, a zatim, Gradska uprava objavljuje početak javnog uvida koji traje od 21.7 - 21.8.2015. godine.

Centar za životnu sredinu, se dana 30.7.2015. godine obraća Odjeljenju za prostorno uređenje pri Gradskoj upravi Grada Banjaluka sa inicijativom da se održi javna prezentacija Nacrta plana. Kako Gradska uprava odbija da uradi prezentaciju, Centar za životnu sredinu dana 20.8.2015. godine samostalno organizuje javnu prezentaciju u prostorijama Mjesne zajednice Borik predstavljajući informacije koje posjeduje u vezi sa Izmjenama predmetnog Regulacionog plana. Prezentaciju je ispratila puna sala MZ Borik od oko 80 mjesta.

Dana 21.8.2015. godine Centar za životnu sredinu Gradskoj upravi dostavlja komentare na Nacrt plana koji se odnosi na gubitak zelene površine i smanjenje dječijeg igrališta za gotovo polovinu, činjenicu da se tri pravoslavne crkve nalaze u krugu od jednog kilometra, činjenicu da je prema važećim regulacionim planovima predviđena gradnja dva nova pravoslavna crkvena objekta u istom naselju, činjenicu da u tekstualnom dijelu nisu obrađeni problemi buke i mikroklime. Javna rasprava na Nacrt plana održana je u septembru 2015. godine na kojoj je bilo prisutno oko 100 građana, što je izuzetan odziv građana na javne rasprave. Građani su iznijeli svoje nezadovoljstvo predviđenim izmjenama, međutim predstavnici Srpske pravoslavne crkve, koji su takođe bili prisutni, nisu imali sluha za potrebe građana pravdajući to potrebama vjernika i njihovih planova.

Uz stručnu i tehničku podršku Centra za životnu sredinu je osnovana Građanska inicijativa za Borik (GIZB) koja je za cilj imala zagovaračke i pravne radnje u cilju donošenja odluke na Skupštini grada Banja Luka kojom bi se poništila Odluka o Odluci o izradi izmjene dijela Regulacionog plana Stambenog naselja Borik.

GIZB u skladu sa Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi pokreće proces potpisivanja peticije, koji traje od 7. do 13.11.2015. godine. Iako je prema Zakonu bilo potrebno 700 potpisa, peticiju je potpisalo preko 5 000 građana. Razlozi koje je GIZB ponudila, a građani podržali su: neusklađenost Nacrta plana sa strateškim i planskim dokumentima Grada, zanemarivanje potreba djece, nedostatak parking prostora, potreba za smanjenjem buke, potreba prilagođavanja klimatskim promjenama i stvarna potreba za izgradnjom crkve na predmetnoj lokaciji.

Građani su koristeći svoja zakonom zagarantovana prava pokrenuli Građansku inicijativu za Borik, te stavili van snage Odluku o izradi izmjene dijela regulacionog plana stambenog naselja Borik. Po završetku izrade elaborata Analiza i valorizacija potencijalnih lokacija sa prijedlogom najpovoljnije lokacije za izgradnju pravoslavnog hrama sa parohijskim domom u Mjesnoj zajednici Borik će biti ponuđena nova najpovoljnija lokacija za gradnju, te će time potrebe svih građana Borika biti zadovoljene. Proces učešća javnosti od strane organa javne uprave nije proveden na način kako to predlažu pozitivna zakonska rješenja i Arhuska konvencija, ali je korištenjem pravnih alata interes civilnog društva pokazan i uobziren nakon velikog pritiska na nadležne. Nakon više od godinu dana, Skupština Grada Banja Luka jednoglasno donosi Odluku o stavljanju van snage Oduku o izradi izmjene dijela Regulacionog plana stambenog naselja Borik u Banjaluci, čime se ovaj slučaj završava.

U aprilu 2016. Arnika (Prag) i Centar za životnu sredinu (Banja Luka) počinju da prate aktuelne slučajeve u Republici Srpskoj/Bosni i Herzegovini – i pokušavaju podržati borbu lokalnih zajednica za bolju životnu sredinu. Dio cjelogodišnjeg projekta je edukacijski program za studente Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci i njihovo uključivanje u lokalne slučajeve.

Foto: Majda Slámová / Arnika 2016

Poziv na učešće na seminarima Ekološka pravna klinika

• 26 Maj 2016, 16,00-20,00
• 30 Maj 2016, 11,00-15,00
• 2 Jun 2016, 14,00-20,00

Lukavac je jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, usljed hemijske industrije. Na ulazu, posjetioci nailaze na fabriku koksa, u centru fabriku gaziranih pića i fabriku cementa; elektrana, dva rudnika i odlagalište industrijskog otpada okružuju grad. Koncentracija SO2 prelazi dozvoljene granice. To znači da, po zakonu, novi izvori zagađenja se ne smiju dozvoliti u ovoj oblasti. Građani su bili šokirani kada su saznali da neke firme planiraju dodati spalionicu iskorištenih guma na ovaj spisak. Što je još šokantnije - država je podržala ideju.